Na Hvaru vrijeme teče drukčije. Dan počinje ranije, svjetlost je mekša, a more i kamen neprestano mijenjaju boje. Upravo taj ritam postaje dio svakog dana provedenog u atelijeru.
Ljeto nije samo godišnje doba. Ono je prostor u kojem ideje lakše pronalaze svoj oblik. Miris borova, zvuk cvrčaka, sol koju donosi vjetar i tišina ranog jutra stvaraju atmosferu u kojoj nastaju novi komadi nakita. Ovdje ništa ne nastaje na brzinu. Svaki kamen dobiva vrijeme koje mu je potrebno.
Atelijer na Hvaru nije odvojen od prirode. Ona neprestano ulazi kroz otvorene prozore, mijenja svjetlost na radnom stolu i podsjeća da je ljepota uvijek u jednostavnosti.
“Na Hvaru ne tražim inspiraciju. Dovoljno je otvoriti prozor.”
Svaki dan započinje promatranjem. Kamenje koje je jučer izgledalo potpuno drukčije u jutarnjem svjetlu odjednom otkriva nove boje i odsjaje. Labradorit zasja dubokom plavom, koralj postane topliji, a srebro poprimi mekoću koju je teško opisati riječima.
Upravo zato mnoge ideje nastaju tek ovdje. Ne zato što ih planiram, nego zato što ih prostor polako otkriva. Ponekad je dovoljno nekoliko sati tišine da kamen pronađe svoje mjesto, a ogrlica svoju ravnotežu.
U atelijeru nema žurbe. Svaki komad prolazi kroz ruke mnogo puta. Promatra se, odlaže, ponovno uzima i mijenja sve dok ne osjetim da je pronašao svoj prirodni završetak.
“More donosi svjetlost. Kamen donosi priču. Između njih nastaje nakit.”
Možda upravo zbog toga hvarski komadi uvijek nose nešto posebno. U njima ostaje trag mediteranskog krajolika, topline kamena, sjene borova i svjetlosti koja se tijekom dana neprestano mijenja. Sve ono što okružuje atelijer neprimjetno postaje dio svakog detalja.
Ne vjerujem da inspiracija dolazi odjednom. Ona se skuplja polako – u šetnjama uz more, u razgovorima, u pronađenom kamenčiću na plaži ili u starom komadu srebra koji čeka novi život. Tek kada se svi ti mali trenuci spoje, nastane komad nakita koji nosi više od oblika i materijala.
Ljeto u atelijeru na Hvaru nije samo vrijeme stvaranja novih kolekcija. To je vrijeme promatranja, slušanja i zahvalnosti prema prirodi koja me već godinama uči da najljepše stvari nastaju bez žurbe.