U mom atelijeru postoje kutije koje rijetko otvaram, a ipak su uvijek dio mog rada. U njima se nalaze kamenje, stare perle, tibetansko srebro, mali metalni detalji i predmeti koje sam pronašla na putovanjima ili naslijedila iz nekih davnih priča. Svaki od njih nosi vlastitu prošlost i svaki je jednom privukao moju pažnju, iako tada još nisam znala zašto.
Neki predmeti pronađu svoje mjesto već nakon nekoliko dana. Drugi ostanu na polici mjesecima, a ponekad i godinama. Ne zato što sam na njih zaboravila, nego zato što još nisu pronašli komad kojem pripadaju.
Vjerujem da svaki materijal ima svoje vrijeme. Ne može ga se požurivati. Tek kada se susretnu pravi kamen, pravi oblik i pravi trenutak, nastaje sklad koji nije moguće unaprijed isplanirati.
“Neki predmeti ne čekaju da budu iskorišteni. Čekaju da budu prepoznati.”
Na moj radni stol često dospiju predmeti koji su već proživjeli jedan život. Stari srebrni elementi, ručno izrađene perle, komadi nakita rastavljeni kako bi ponovno postali dio nečeg novog ili kamenje koje je desetljećima putovalo prije nego što je stiglo do mene.
Njihova vrijednost nije u savršenstvu niti u rijetkosti. Ona se nalazi u tragovima koje nose. Sitna ogrebotina, patina srebra ili nepravilna površina podsjećaju da je vrijeme ostavilo svoj potpis.
Ponekad upravo jedan mali detalj koji godinama miruje u kutiji postane središte nove ogrlice. Tek tada shvatim zašto ga nisam upotrijebila ranije. Sve što mu je nedostajalo bio je pravi susret.
“Vrijeme ne umanjuje vrijednost predmeta. Ponekad je upravo ono ono što ga čini nezamjenjivim.”
Možda upravo zato nikada ne planiram svaku kolekciju do posljednjeg detalja. Dopuštam da me materijali iznenade. Predmet koji je godinama strpljivo čekao svoj trenutak često postane početak sasvim nove priče.
Volim pomisao da neki kamen ili komad srebra nije završio svoje putovanje onoga dana kada je izrađen. Njegova priča nastavlja se svaki put kada postane dio novog nakita i pronađe osobu koja će ga nositi.
U tome i jest ljepota ručnog rada. Ništa nije slučajno, ali ništa nije ni požureno. Svaki predmet dobije svoje vrijeme, a svaki komad nakita nastaje tek onda kada su svi njegovi dijelovi spremni ispričati zajedničku priču.